Ovo je bilo pravo pomicanje granica! Naših prvih 1500m do kojih nas je put vodio kroz raznolika prirodna obličja; šumu, proplanke, stijene pa čak i malo snijega! Sve više cijenimo pomoć štapova ali prvi put koristimo i ruke i penjemo se po stijenama, a tijelo nas veselo pozdravlja jer smo ga se sjetili koristiti u punom formatu. I sada znamo što su pravi vrhovi i pogledi zbog kojih se uvijek vraćamo natrag gore. A medvjeđi luk je bio mali suvenir s našeg puta čiji nas je miris i okus još danima poslije pratio u omletu, salatama, tjestenini…