Učka se nekako potiho, zakulisno ugurala u planinski raspored zagrebačke grupe na putu prema gore. Kad smo se uspeli na njen vrh Vojak znali smo da nije bilo slučajno. Dan nakon riječke grupe, i ZG grupa se eto našla gore u potpuno drukčijem a opet predivnom ambijentu. Eh ta lica prirode! Učka nas je osvojila jedinstvenim pogledima s vrha; s jedne strane morsko plavetnilo Kvarnera a s druge gotovo opipljivi zeleni brežuljci Istre. Osjećaj ispunjenja s vrha polako nam se uvlači pod kožu a kao da i na život svagdašnji počinjemo gledati drukčije…