Na putu prema gore

Na putu prema gore

Ne bih želio živjeti u svijetu bez katedrala. Trebaju mi protiv običnosti svijeta. Hoću da gledam uvis prema plamtećim crkvenim prozorima i budem zaslijepljen nadzemaljskim bojama. Treba mi njihov sjaj. Treba mi protiv prljave jedinstvene boje uniformiranih. Želim biti obavijen trpkom hladnoćom crkvi. Treba mi njihova zapovjednička šutnja. Treba mi protiv bezdušne rike dvorišta vojarne i produhovljenog naklapanja onih koji trče za stadom. iz knjige  „Noćni vlak za Lisabon“, Pascal Mercier   Mountains are cathedrals: grand and pure, the houses of my religion. I go to them as humans go to worship. From…continue reading →